Prošle nedelje izveo sam interaktivni trening na temu “Kako ostvariti i održati kvalitetne odnose sa kupcima?” za studente AIESEC-a na njihovoj konferenciji “Marketing Fokus” u PKS-u, Beograd. Dvočasovna radionica izvedena je tako što smo razmatrali ”Kakav je odnos profesora prema studentima u Srbiji?”. Pričali smo o tome kako oni doživljavaju sebe kao kupca, a kako profesore kao prodavce usluga edukacije. Bilo je fascinantno videti koliko je patnje i stradanja potisnuto i skriveno u njihovim mladim dušama, i koliko je poguban ovaj naš arhaični sistem “visokog” školstva u Srbiji, gde jedino što steknu je neverovatna izdržljivost da podnesu sva ta bespotrebna maltretiranja. Kako su im samo oči sijale kad sam im pričao kako u razvijenim zemljama zapada država daje pare studentu da bira gde će da studira, a ne kao ovde gde pare otimaju fakulteti (profesori) i za uzvrat maltretiraju i iživljavaju se na svojim kupcima studentima do besvesti (kad nema slobodnog tržišta obrazovnih usluga). Šta ćete kad nam je ekonomija (bar deklarativno) u kapitalizmu, a visokoškolsko obrazovanje u socijalizmu (čak Staljinizmu). Setih se priče jednog mog prijatelja koji mi je ispričao priču o progresivnoj negativnoj selekciji na fakultetima. Naime, da profesori generacijama uzimaju lošije i lošije asistente, koji kad postanu profesori onda uzimaju još lošije i lošije asistente od sebe. Da napomenem da pod pojmom “lošije” ne podrazumevam pamet i inteligenciju (koje su relativni pojam), već pre svega ljudske kvalitete, odnosno “kakav si čovek“? Da li saosećaš sa ljudima oko sebe, ili si sebični egoista? Nažalost ovo nisu kriterijumi pri izboru profesora fakulteta i zato nam je visokoškolstvo ovako kako nam je.

prodaja-kljucnim-kupcima-klijentima-trening.prodaje.biz