gost na blogu Petar Vojinovic

Case Study: Tango Six 2010 Kalendar

Milena, Isidora, Andrijana, Vanja, Tanja, Ana i osam drugih devojaka na svoj Facebook inbox dnevno dobiju desetine novih poruka. Moja poruka je u “subject-u” sadržala nekolio reči koje su se završavale sa “kalendar”. Tekst poruke bio je isti za sve devojke. Ključne reči su bile poređane naizgled naivno: avioni, do sada ne viđeno kod nas, letenje, nećemo ti ništa platiti i baš TI nam trebaš! Samo jedna devojka je direktno odbila, neke se nisu javile dok su ostale bile oduševljene. Našao sam ih na gomili na jednoj od mnogobrojnih “naj ribe BG-a/Srbije/Srpkinje su najlepše” grupa. Mass-message CC strategija nije blagonaklono prošla kod FB adimna pa su mi jednom čak i suspendovali nalog na nekoliko sati. Na taj način je počela produkcija Tango Six 2010 Kalendara.

Ideja je u svom nastajanju bila jednostavna i konkretna. Naći načina kako da se ispromoviše blog koji se bavi avijacijom na što viralniji i originalniji način. Voleo bih da je postojao neki poetični tenutak ili okidač pa da ga sada ovde pomenem. Jednostavno, na umu kao rešenje su mi bile sledeće stvrari: “dobre ribe”, “avioni”, “prvi” i “najkvalitetnije moguće”. Novca nismo imali, ideja je bila standardno grandiozno neostvariva. Naći što više devojaka koje izgledaju fantastično, slikati ih pored svih mogućih dostupnih letelica u Srbiji i od toga napraviti ekskluzivan kalendar koji ne samo da će biti promo-alat već će sam po sebi biti toliko kvalitetno urađen da će svi poželeti da ga imaju.

Tim.

Dušan je fotograf i estetski genije i, poput mene, ceo život je u avijaciji. Kada ovo bude čitao naježiće se, jer je zapravo veoma skroman. Ja sa druge strane to nikada nisam bio. Znao sam da samo on može napraviti fotografije koje će biti vizuelno savršene i da će svaka nositi neku priču i autentičnu vezu sa avijacijom koju, bilo koji drugi profesinalac van nje, nebi pronašao. Jer uvek neko može slikati devojke pored aviona u promo-svrhe. Dok se samo jednom to može uraditi na savršen način a da se pri tom pazi na vazduhoplovne detalje, da ne izgleda smešno, nabacano i kao vulgarna improvizacija.
Sanja je tek diplomirana modna dizajnerka koju sam upoznao prošle godine. Upoznali smo se u doba moje slepe zanesenosti jednom devojkom kojoj sam za rođendan planirao da poklonim unikatnu ručnu torbu. Torbu koju je Sanja trebalo da dizajnira i izradi. Od slavljenice, kasnije se ispostavilo, nije bilo ništa a Sanja mi se svidela jer je posao prihvatila iz prve. Druge dve dizajnerke koje sam kontaktirao nisu. Sanjini kreativnost i talenat su bili očigledni, spremnost da sasluša moju neobrzovano-kreativnu viziju – za divljenje. Torba koju je napravila slavljenicu je oborila sa nogu. Sanja je za taj “posao” bila plaćena. Godinu dana kasnije sam je ponovo kontaktirao. Kada sam rekao da je u pitanju mnogo veći projekat, i da nikako neće biti plaćena, prihvatila je ponovo iz prve.
Nedugo po početku rada na kalendaru kontaktirao ju je jedan od najpoznatijih domaćih estradnih fotografa i počela je za njega da radi kao stilistkinja.

Tango Six ekipa je negde u to vreme krenula da radi i druge stvari u okviru promocije ne samo bloga nego i avijacije u Srbiji . Naša on i off-line aero-zajednica je čula za nas i većini se svidelo to što radimo. Kalendar je postao centralno mesto šire promocije i još važnije, demontracija našeg kreativnog potencijala na jednoj od najatraktivnijih i najneiskorišćenijih tema kod nas.

Ciljevi projekta:

- Dobro zezanje.
- Promocija TangoSixBlog.com bloga.
- Promocija Tango Six Media label-a i njegovog vizuelno/kreativnog potencijala.
- Profesionalni izazov i afirmacija mene kao realizatora, Dušana kao fotografa i dizajnera i Sanje kao stilistkinje.
- Pokušaj pravljenja virala od celog projekta sa nadom da će sam dobiti svoj život i proneti priču o nama i ka onima koji sa avijacijom nemaju nikakve veze.
(Da se razumemo, mišljenja sam da je intelektualni inženjering savršenog virala extremno teška stvar i nikako ne tvrdim da smo isti postigli. To je samo moja želja, stepen ispunjenja zadatih ciljeva ću naknadno analizirati.)
- Promocija devojaka-modela na način na koji im to nikada nebi uradila ni jedna agnecija za modeling ili promocije

Poslovni model projekta je opet bio jednostavan. Novca u celoj priči neće biti. Niko neće imati honorar, kalendar se neće prodavati već će se deliti besplatno. Pare su iz priče izbačene u ranoj, idejnoj fazi. Rasterećenje? Veliko.
Postavljanje sebi nerealno velikih ciljeva bez početne materijalne osnove? Aha.
Mišljenja sam bio (i sada sam) da projekti dobijaju “srce” i pozitivnu lucidnost tek kada se svi uključeni bore za njih, za njihovu realizaciju i uspešno rađanje uprkos veoma realnim preprekama. “Low-cost” strategijom smo stvorili atmosferu izvlačenja poslednjeg atoma snage ne bi li relizovali ceo projekat najprofesionalnije moguće. Što sve možda i nije toliko prisutno kada projekat i nije toliko “vaš” i kada ste samo jedan deo koji je za svoj rad plaćen i od njega se samo očekuje da odradi određenu stvar i ode kući.

Realizacija je, da se ne lažemo, bila više nego zanimljiva. Bilo je potrebno da izdržim 12+ kafa, sa 12+ prelepih devojaka i da isto toliko puta ispričam celu priču. Ukratko, kako da se slikaju za naš kalendar, da ih ne platimo a da budu što je moguće bolje u tome. Mnoge će vam reći da su čule i više nego što im je potrebno. Ali zaista, sve devojke su od početka srcem ušle u projekat. Sve su studentkinje, promoterke u slobodno vreme i ni jedna nije profesionalni model. Obožavaju da se slikaju i retko koja je letela avionom. Svaka ima više nego impresivan social-media kapital od (barem) 3.000 prijatelja na Fejsu. Neke imaju čak i više od 4.000 prijatelja. Primarni kanal komunikacije i početna platforma za viral se stoga nametnula sama od sebe. Postovanje “finalnih” (post-produkcijom dovedenih do savršenstva) slika posle svakog snimanja je bilo precizno dogovoreno. Takođe je dogovoreno da ostale slike (koje ostaju u njihovom vlasništvu) mogu kačiti na profile tek kada se kalendar odštampa. Do tada je plan da se slike dozirano objavljuju. Time se čuva ekskluzivitet sadržaja i motiviše želja za još.

Prva snimanja su protekla odlično. Pilotsko/padobranska populacija na aerodromima na kojima smo slikali nije imala ništa protiv da toleriše našu opremu za slikanje i nekoliko zaista oskudno obučenih devojaka. Šta više!
Posle prvog snimanja nekoliko aero-klubova i jedan Pilot-Shop su nam pomogli na sve moguće načine. Opremom, rekvizitima i naravno letelicama. Nije potrebno naglasiti da je nekoliko vlasnika istih letelica sa zadovoljstvom letelo sve devojke koje su se do sada slikale. Nama je to bilo posebno bitno. Ne samo što smo im omogućili da dobiju barem nešto za to što nam pomažu, već to što su iskusile lepotu letenja. Svaka je otišla sa osmehom kući tog inače veoma napornog dana.
Sesije slikanja su trajale po ceo dan, pauze su bile retke. Iako niko nije bio plaćen sve je bilo realizovano u skladu sa profesionalnim tehničkim, organizacionim i kreativnim standardima.
Nema potrebe naglašavati da na aerodromima na kojima smo radili nikako nije bilo moguće održati sterilan set. Piloti, padobranci, avio-mehaničari i jedan vazduhplovni inspektor. Ne postoji rizičnije okruženje za mlade i lepe devojke u većim količinama.

Nema ko nije “rezervisao” svoj primerak u domaćoj vazduhoplovnoj zajednici. Ne mogu nabrojati koliko ima ljudi kojima bi mi želeli da kalendar poklonimo. Ostalo nam je još nekoliko snimanja i štampanje kalendara. Potreban nam je sponzor koji će to omogućiti i koji će shvatiti našu ideju. Planovi za kontakt su raznovrsni ali moja intimna želja je da sponzor bude zaista malo posebniji, isto toliko hrabar, sa brendom ili biznisom koji kao i mi ignoriše raskorak između velike želje i realnih mogućnosti i kreće u akciju svejedno. Verovatno je malo takvih, ali u duhu cele priče ja i dalje slepo verujem u ono što radimo i u to da postoji idealan brend koji će pored finansijskog momenta zaslužiti da stane iza nas i po raznim drugim osobenostima.

Na kraju tu je i on-line zajednica koja nam je dala podršku i nekoliko zaista odličnih ideja. Tu je Miloje kome se zahvaljujem na prilici da gostujem na njegovom blogu kao i neki koji su nas među prvima primetili.

Hvala svima!

Prvi “behind the sceenes” video koji će vam dočarati atmosferu sa nekoliko snimanja.

Tango Six kalendar